Tko je normalan,a tko je lud?Što uopće znače ta dva pojma?Ima pametan aforizam koji kaže:"Danas više ludih ljudi hoda ulicama,nego u ludnici!".Istina leži u tome da oni koji nisu poput većine ispadaju ludi,a normalno ostaje nejasan pojam.Svatko od nas doživljava drugačije te dvije riječi,ali onako kako ih doživljala većina takvo su značenje i dobile.Društvo je stvorilo stereotip normalnog čovjeka.To je onaj koji slijedi većinu.A baš oni najveći geniji je nisu slijedili i po ostalima upravo su oni bili ludi!Pa tko je onda lud?Prošli put sam spomenula onu knjigu:"Veronika je odlučila umrijeti" koja također obrađuje tu temu,"ludosti",pošto se i sama radnja odvija upravo nigdje drugdje već u ludnici.Ludnica je dobila upotpunosti krivo ime.Ljudi koji imaju zbilja problema,ne u smislu da tvrde drugačije pa ih smatraju ludima,već imaju psihičke poremećaje ne mogu se svrstavati u isti koš s onima zdravog uma s drugačijim tvrdnjama koje su lude.Ime ludnica je veoma iskomercijalizirano,iako je zapravo ono profesionalno i pravo ime,koje je točnije klinika za duševne bolesti.Ali ja ne želim danas o njoj,ja danas želim o tome što to znači biti lud?Netko je jednom rekao:"Lud je onaj čija se ludost razlikuje od ludosti većine!" i dobro je rekao.Izostaneš jedan dan s posla,namjerno i doći će te pitati:"Jesi ti lud?".Ne,ti si samo učinio nešto neuobičajeno,a kada učiniš više neuobičajenih stvari,postaješ ništa drugo već lud.Upoznala sam mnoge ljude za koje su rekli da su čudni i ako su oni čudni onda ja volim čudne ljude.Oni nisu baš nimalo čudni,dapače oni su inteligentniji jer za razliku od drugih,onih normalnih ne uzimaju stvari zdravo za gotovo i ne čine onako kako im je netko savjetovao da čine.Igraju svoju igru i priznaju sve o čemu zapravo razmišljaju jer se ne srame sebe kao ostali.Danas si lud ako nekoga voliš i kreneš mu izjaviti ljubav,a niste u vezi.A što ima tu ludo?Pa zar je grijeh biti zaljubljen?Onda se često dogodi da od sebe napraviš osobu,za koju bi drugi htjeli da budeš.Nema ništa loše ako zavrištiš kad hoćeš,nije loše prepustiti se sebi,to nije ludo,to je pokazivanje onoga što osjećaš.Sputavati emocije i nagone nije zdravo,pa onda oni normalni su ustvari oni ludi.Oni su oni ludi jer se oni boje biti ludi.Ludi ljudi su oni koji su iskreni.A zar nije iskrenost navodno vrlina koju svi tako cijene?Pa ako je tako,onda ne znaju što je iskrenost.Einstein,Galileo sve su to bili luđaci svoga doba,a danas geniji.Ako već onda moram birati što ću biti,ja ću biti onda ona luda.Prilagođavati se nekome i odbaciti originalnost zadnja je moja pomisao.A baš to,baš to znači biti normalan.Normalan je pojam,riječ koja je neobjašnjiva i možda nije korisno da se nalazi u riječnicima jer samo dolazi do kvarenja vrijednosti u društvu.Nesvjesni postat ćemo kao ljudi u Matrixu,kontrolirani ne računalima,već samima sobom.Pa postanimo onda svi ludi,učinimo nešto ludo,pa da ipak ne bude tako.Život bez ludosti je kao cvijet bez mirisa.Riskirati je ludost,a tko ne riskira ne profitira.Da svi postanemo normalni,značilo bi da postanemo identični,a želimo li mi to zapravo?!Još predrasuda i stereotipa je ono najmanje što treba društvo,pa onda i odustanimo od te ideje osuđivanja nekoga da je lud jer ipak na neki način u dubini duše svi smo mi ludi ili bismo bar voljeli da to možemo biti...
Nedavno sam pročitala knjigu od Paula Coelha:"Kad je Veronika odlučila umrijeti!".Knjiga je naravno i više nego zanimljiva,pa nije ni čudo da je postala veliki hit,no mene je najviše bacila na razmišljanje od svih tih zanimljivih tema što se nalaze u knjizi,ta tema o tome kada ti netko kaže kako ti je preostalo samo 7 dana života,a ti njih sad iskoristi kako znaš i umiješ.Zamislite da cijeli život provodite sputavajući svoje najveće strasti,praveći se jednostavnim i normalnim poput cijele svoje okoline.Na kraju vam život toliko postane monotan da jednostavno odlučite da ćete se jednog dana ubiti vlastitim rukama.I tako organizirate svoje samoubojstvo hladnokrvno,smišljajući najbezbolniju smrt za vas i vašu okolinu.Odlučite se kako je najbolje jednostavno popiti puno tableta za spavanje i ostati spavati zauvijek.Provedete prije svog samoubojstva najobičniji dan koji je opet bio toliko poseban.Odjednom je Sunce tako prekrasno sjalo,prišao vam je simpatičan čovjek i taj dan postane savršen dan za posljednji.Razmišljate kratko u svojoj sobi u tome i popijete tablete,a zatim slijedi ono na što se cijelo vrijeme pripremate - smrt.Počnete osjećati neugodnu bol,gubite svjest i zaspete te u zadnjem trenutku pomislite kako je ono bio vaš posljednji dodir s stvarnim Svijetom,no onda se dogodi neočekivana rupa u sistemu i vi ipak preživite.Netko vas je našao,odvezao u bolnicu i sada sjedite na rehebilitaciji u poznatoj ludnici.Ostanete razočarani,a opet zapanjeni.Dolazite do liječnika i počnete ga ispitivati o tome kako su mogli dopustiti da preživite,a on vam samo kaže kako ćete ionako pošto je vaš organizam već dovoljno oštećen ostati živi najviše oko tjedan dana.U tome trenutku,naleti vam tisuću emocija.Upitate se što sada?Da li da se dokrajčim?Kako da iskoristim ove posljednje sekunde svoga života koje ću nažalost morati provesti nigdje drugdje već u ovoj ludnici okružena inekcijama i lječnicima?Da li da pobjegnem sada dok još mogu i provedem te sate kako spada?Kako pogledati sada u oči voljenima i objasniti im zašto ste to učinili?Na kraju se pomirite s situacijom i prepustite se i daljnjem monotonom životu koji ste vodili do sada.No onda odjednom vaše najdublje strasti isplivavaju iz vas.Po prvi puta nekoga ošamarite i usudite se pokazati bijes,po prvi puta zaplačete nakon dugo vremena i zasvirate klavir na tihoj mjesečini što ste oduvijek htjeli.Napokon vam se vraća volja za životom,a vi ga gubite.Što sada?Po meni najbolje iskoristiti to kako znaš i umiješ i uz to boriti se svim snagama za svoje preživljavanje.Ubijanje prije vremena nema smisla jer ako je već ovo tvoj konačni kraj i ti otkrivaš svoje duboko skrivene emocije,otkri ih dokraja da možeš umrijeti s pomisli:"Proživjela sam svoje,zadnjih dana iskusila sam sve što nisam inače mogla.Sada je kucnuo moj čas!Sada kad razmišljam,možda da nije bilo pokušaja ovog samoubojstva ne bi ni došla do ovoga,a onda kao da se i život isplatio,ovako je najbolje i sada je vrijeme da se prepustim!"U knjizi ona na kraju ipak preživi zahvaljujući iskusnome doktoru koji realizira svoju teoriju liječenja na njoj,ne samo tog fizičkog već i psihičkog te je uspjeva riješiti gorčine koju svi imamo u sebi.Knjiga se bavi upravo i temom te gorčine i ludosti u pitanju toga tko je zapravo lud i koliko mi uopće sputavamo samoga sebe?Sve su to teme koje ću se nadam,jednog dana obraditi,ali kako god bilo,ideja o ovoj je prekrasna i za zaključak bi samo mogla reći kako ako već to moraju biti tvoje posljednje sekunde neka budu prave posljednje sekunde...
Od davnih doba muškarci su gledani kao jači spol i zvani glavama kuće,no sve su to nekakve jednostavne činjenice života koje su po mome krenule krivo jer su muškarci i žene podjednako sposobni,no da ne skrenem u krivome smjeru htjela sam reći kako te nekakve najobičnije sada već i zastarjele običaje muškarca glave u kući znaju postati i pretjerane pa dođe do pojma seksizma.Ovo je vjerovatno jedna od najgorih diskriminacija i postoji još od početka početaka.Sama činjenica toga da su muškarci jači spol je idiotna,a tek onda kad krenemo u to da su žene manje vrijednije i da ne bi smjele imati pravo glasa već samo služiti muškarca je onda pregrozna.Tužno je što ljudi,pogotovo muški spol do dan danas nije naučio kako su žene ustvari jednako sposobne,ponovo ništa ne naučeći iz grešaka iz prošlosti.Kada je žena stvorena,stvorena je da pravi društvo muškarcu i da bude jednaka s njim,ali ona to nikada nije bila,a tko zna hoće li biti.Pitanje je samo koliko je kroz povijest žena zakinuto od svog talenta jer ih prvo nisu uopće ni htjeli školovati,a kasnije ih samo uposljavali kao domaćice.Kompromis je jedna od glavnih stvari koja nedostaje ovoj diskriminaciji.Radi se samo o tome kako bi muškarci trebali naučiti cijeniti i ne iskorištavati ono što žena može učiniti za njega,a oni joj svim snagama pokušavati što više pomagati kako bi se rasporedio posao.Kao što i muškarac diše,raste,potrebna mu je ljubav i ljudsko je biće koje razmišlja tako je i žena.Onda gdje se nalazi razlog toga da su one manje vrijedne?!Jednako kao i s rasizmom,feminizmom i ostalim diskriminacijama teorija i pitanje zašto su uopće tu su isprazne i bez ikakvog pravog argumenta.Prije žene naime uopće nisu ni htjeli zapošljavati zbog njihovog spola,misleći kako su manje korisne i kako će manje poslužiti u tvrtci od jednog muškarca,a sve je to plod seksizma.Seksizam postoji i s ženskog i muškog gledišta,a prošli put sam ustvari pisala o seksizmu s ženskog gledišta u koji se pretvara feminizam.Ponovo se nema tu što previše reći osim da ovakve stvari treba spriječiti,takvo iskorištavanje treba ukinuti.Ako smo toliko napredniji od ljudi u Srednjem vijeku pokažimo to tako što ćemo ukidati ovaj oblik i sve druge oblike diskriminacije.Žene nisu komad mesa,žene su ljudska bića koja zaslužuju poštovanje i razmišljaju svojim glavama.Zasigurno smo dokazale da mi možemo puno bolje od kuhanja i peglanja,navedimo samo primjere J.K.Rowling popularne spisateljice,Janice Kostelić više i nego sposobne skijašice koje su pridonijele ovome Svijetu jednako kao i ostale žene,ali i muškarci.Za zaključak se može samo reći kako ovakve stvari trebaju nestajati iz civilazacija i trebaju se prestati događati.Bob Marley,genij ovoga i svoga doba jednom je rekao kako će rasizam odumrijeti kada boja kože postane bitna kao i boja naših očiju.Naime spominjem ovu izjavu jer osim što je ova kratka pričica o seksizmu s muškog gledišta,priča je s kojom i završava ona o svim diskriminacijama.Zbogom do slijedećeg puta...
Često sam se naime pitala,koliko su zapravo feministice u pravu?!Pretjeruju li one malo ipak?!Nije li to sve malo previše?!I zaključila sam da ipak pretjeruju.Borbu za ženska prava,oduvijek ću i zauvijek poštivati,ali zar je to zbilja feminizam ili je feminizam i nešto više,diskriminacija muškog spola možda?!Naime po mome mišljenju to i je diskriminacija.Kako god bilo,slažem se da bi žene trebale dobiti veća prava u Svijetu jer i dalje nisu dovoljno poštivane i ne gledaju se kao ravnopravnost muškarcima,ali feminizam je prešao tu granicu,pobune.Iako postoji ta nepravednost,nije u redu zaključiti da su za svo zlo na Svijetu muškarci krivi,da se može bez njih...Jer jednostavno to nije istina,Svijet ne može funkcionirati bez oba spola!A pogotovo nije u redu samo njih okriviti,svi smo mi ljudi i svi smo mi krivi za sve ovo.Nisu samo muškarci bili nesposobni sačuvati i bolje se brinuti o ovome Svijetu,sudjelovale su tu i žene,točnije ljudi,a u ljude se ubrajaju i žene i muškarci.Feministice su žene koje nisu čule za kompromis,stalno se žale na to kako muškarci iskorištavaju žene,kako sve one rade,ali to nije istina.Kad bi samo naučile one i svi muški seksisti da će ona moći uvijek nešto napraviti za njega,i on za nju,i da treba poštivati to što on radi za nju i što ona radi za njega.Kompromis je prava riječ koja bi trebala prekinuti svađe među ženama i muškarcima i kada oni nauče da će najbolje funkcionirati ako će si međusobno pomagati i drugo cijeniti,ne bi bilo uopće seksista jer svaki spol je sposobniji za nešto.Kako bilo,ne želim da se misli sada kako nimalo ne podržavam feministice,iako možda ponekad pretjeruju one su mnogo učinile za ženski spol i na to im mi moramo biti zahvalne.Da nije bilo njih i njihovog pokreta danas bi nam još uvijek bio problem naći posao jer si žena i manje bi ti poštivali samo zato što si...Žena!Smanjile su žar seksizma u Svijetu,i sada samo trebaju paziti da ga ponovo ne povećaju jer poticanje žena da Svijet može bez muškaraca,samo ga ponovo uvećava.Postojao je vjerovatno razlog zašto su stvorena baš dva spola i mi taj razlog moramo poštivati.I to ne samo žene feministice,već i muški seksisti kojima ću se posvetiti slijedeći post.Kao zaključak reći ću da moramo naučiti živjeti u skladu,poštivati drugi spol,ne okrivljavati ga i pokušati se jedni drugama prilagoditi,razviti kompromis.Žene treba dovesti u ravnopravnost s muškarcima,ali to je sve,ne treba se razvijati ideja istrebljivanja muškaraca i zanemarivanje potrebe za njima jer mi smo jednostavno jedno drugome potrebni...
U prošlom postu sam obećala obraditi par istaknutijih diskriminacija u Svijetu.Započeti ću naravno s rasizmom.Zašto?Pa već možete pročitati u naslovu...Jer je rasizam najpoznatija diskriminacija na ovoj planeti!Ja sam poznati anti-rasist i meni se osobno rasizam od svih diskriminacija najviše gadi i totalno mi je nepojmljiv.Ponovo ponavljate pitanje:Zašto?Pa da pojasnim...Kada bi se samo malo osvrnuli oko sebe i poslušali što ljude govore shvatili bi da postoji puno uvreda i pogrdnih izreka koje upravo proizlaze iz rasizma.Koliko ste puta uhvatili sebe ili nekoga drugoga kako nekoga vrijeđa s:"Crnčugo!".Promislili ste,ja mislim da jeste i pretpostavljam da ste se prisjetili dosta takvih situacija.A sada se zapitajte koliko ste puta čuli ljude da mrmljaju nešto protiv kineskih restorana,dućana i ostalih njihovih obrta.Puno,doista.Samo kada se prisjetim svih onih ispraznih rečenica kako nam "žuti" kradu sav posao,dođe mi da se svima zderem:"Nisu vam oni krivi što ste vi prevelike ljenjčine da osnujete svoj posao i trudite se nadmašiti ih.Zašto niste zauzeli ta mjesta i prije nego što su oni došli!Sto posto su bila slobodna,a to što ste vi samo jaki na riječima vaš je problem!Nemojte krivite druge koji žele raditi i zaraditi samo zato što su sjetili nešto poduzeti prije vas!Svijet je slobodno mjesto i ne razumijem zašto oni ne bi došli u našu zemlju,da uživaju zajedno s nama u njenim ljepotama i vrlinama.Umjesto da ih velikodušno primite vi samo gunđate protiv njih!To što su druge boje kože ne znači da nisu zaslužili živiti na ovoj zemlji!!!".Pročitajte ove riječi ponovo i malo mučnite glavom...A zatim mi recite zar nisam u pravu?
***
Licemjernost je jedna od glavnih osobina rasizma!Na pitanje:"Jesi li rasist?!",svi će vam odgovoriti negativno!No pitam se,pitam onda kako rasizam može postojati,ako u Svijetu nema rasista?Na to pitanje se jedino razumno može odgovoriti s odgovorom:Ljudi su licemjerni rasisti!Koliko puta vidimo na cesti onaj opaki pogled koji ljudi različitih boja kože upućuju jedan drugome!Često,zbilja!Svaki put kada to ugledam,poželim svakom koji je taj pogled uputio čovjeku druge boje kože samo zbog toga pljunuti u facu!A od svega toga je najgore što si ljudi ne žele priznati da su rasisti!Lažu i sami sebi i drugima!A,to,to je zbilja jadno...U rasističkoj licemjernosti se točno vidi ona ljudska iskvarenost,koja me toliko puta navela na razmišljanje!
***
Još jedno zanimljivo pitanje rasizma je...Po kojoj logici su samo bijelci rasisti?Mediji uvijek prikazuju rasiste kao ljude bijele kože!No to ne mora zaista značiti da samo bijelci rasisizaraju ljude!Zar vi stvarno mislite da nema kineza,crnaca i ostalih koji su rasisti!Pa naravno da ima...Pogledajte malo po cesti...Primjetiti ćete da ponekad i čovjek žute kože zaobilazi bjelca,crnca u velikom krugu!Vjerujte mi takve situacije sam često vidjela i sa sigurnošću mogu reći:Nisu samo bjelci rasisti!
***
I pri završetku ovoga posta želim reći...Nadam se da vas je ovaj post potaknuo da si postavite par pitanja i razmislite o svemu!Trudila sam se da vam dočaram svoje misli što bolje i motiviram da "udaljite" rasizam što dalje od sebe!Sve vas puno pozdravljam i volim!Kiss!
U svijetu postoji danas previše diskriminacija.Ljudi uvijek imaju prigovor na nekog i ne mogu ga prihvatiti takvog kakav je.Nikada mi neće biti jasno,zašto je crnac manje vrijedan od bijelca?Zašto su samo bijelci rasisti?Zašto feministice uvijek imaju nešto protiv muškaraca?I da ne dužim...Mogla bi postaviti mnoga pitanja na pogled diskriminacija na koje nikada neću dobiti odgovor.Znate zašto?Zato što ni oni ljudi koji diskriminiraju druge ljude ne znaju zašto.Iako si ponekad to ne želimo priznati svi mi nesvijesno diskriminiramo nekog.Koliko me samo iziritira kada bijelac ugleda kineza na cesti i počne pljuvati kako su oni pozauzimali cijelu našu zemlju.Kako ih ima ko pljeve...itd.Ili kada neka feministica počne pričati o tome kako žene mogu bez muškaraca.Kako su samo muškarci krivi za svu zloću na svijetu...Toliko ispraznih stereotipa za koje stvarno nema potrebe.Svi bismo mi trebali promisliti zašto mi uopće nekoga diskriminiramo?Po čemu je on manje vrijedan od nas,ili još bolje po čemu smo mi bolji od njih?
Sve te diskriminacije jako su utjecale na ljudsku povijest.Da li ste primjetili da su svi poznati skladatelji klasike bili muškarci,bjelci.A svi smo mi svjesni toga da crnci imaju bolji osjećaj za ritam i sluh za glazbu.To je jednostavno njihovo obilježje.Pa se onda zapitamo zašto ne postoji neki crni skladatelj ili čak neka skladateljica.Tko kaže da neka žena u to vrijeme nije imala talenta za glazbu?...Ali čak i da je imala,čak da je i neki crnac imao talenta za glazbu nikada ga ne bi mogao pokazati jer u to vrijeme ni crncima ni ženama nije dato pravo glasa.Prije su se žene doslovce zaglupljivale.Nisu smjele ići u školu,nisu smjele se igrati vani,nije im dato pravo glasa...One su samo trebale šutiti i slušati što im se kaže.Hmm,da.A sada mi recite po čemu su muškarci pametniji od žena?Ne znate,pa nije ni čudo jer to uopće nije istina.Ne tvrdim da su žene pametnije od muškaraca,samo tvrdim da nisu ništa gluplje.
Postoji mnogo pitanja i detalja o diskriminacijama.Pa sam odlučila napraviti nešto.Slijedećih par postova biti će posvećeni samo različitim tipovima diskriminacija i njihovim obilježja.Dotad zapamtite samo ovo svi smo mi jednaki.
Nedavno sam pogledala dokumentarac od National Geographica o Da vincijevom kodu.Već odavno slušam priče i komentare na njega.Što me dalo na razmišljanje.Naime ljudi zaboravljaju prije svega da je to jedan običan izmišljeni roman.Sve to može biti istina,naravno.Mislim da zbilja ima neke čvrste dokaze da je sve to istina,no opet.Čemu tolika uzbuna oko jedne knjige?To samo pokazuje koliko su ljudi lakovjerni.Mislim da oko toga ipak podigla prevelika prašina!!!Mislim da je tome najveći razlog Crkva.Jer naime mnogo vjernika je ovo zapitalo što je prava istina?Ovom knjigom Crkva je dobila veliki udarac što je ustvari bit ovo uzbune.Jer sama pomisao da je ovo istina,uništila bi cijelo Kršćanstvo.Mi naravno ne možemo znati da li je ovo istina,ali kao što sam prije rekla i ponoviti ću ovo je samo izmišljeni roman koji je zbilja dobro složen da zanima čitateljstvo.Ja se ne slažem si nijednom stranom ni s onom koja misli da je ovo sve samo puka laž za blaćenje Crkve,ni s onom koja govori da je ovo istina.Za mene je Da vincijev kod zanimljiva priča vrlo spretno složena da zanima ljude.Razmislimo malo bolje...Mislite da je Kršćanstvo bilo sposobno svih ovih godina tajiti tu tajnu?Ja mislim da nije,ni da je ikad išta tajilo.Ja se možda ne mogu nazvati vjernicom ali svejedno ne mislim da je sposobno to učiniti.To je isto kao da kažete da je Harry Potter istina.Zašto ne?U knjizi kaže da smrtnici,kako nas čarobnjaci zovu,uopće ne znaju za postojanje čarobnjaka.Možda baš čarobnjaci uzrokuju sve one prirodne nepogode!Sve to možemo pretpostaviti,ali ništa od toga nije istina.Pa zar će sada ljudima zabraniti slobodu pisanja knjige?
Svi pretjeruju,posebno Crkva.Podigli su velike tužbe kako knjiga blati Boga totalno smetnući s uma da je to roman,izmišljena priča.A ljudi,ljudi su takvi naivni,lakovjerni.U sve ih možete uvjeriti.Nažalost je tako...U jednoj rečenici rečeno:Velika uzbuna oko izmišljene priče!
Moć maloga dijeteta je nešto najnevjerojatnije na Svijetu.Koliko puta ste ugledali dijete u Crkvi,dućanu,na ulici i nasmijali se.Malo dijete koje ništa još ne zna i ne shvaća svoju moć samo gleda uvijek nasmijano s velikim očima.Ta nevinost toga maloga stvorenja sve nas očarava.Ono je tako neiskvareno i čisto,tako posebno.Ponekad poželim da nikada ne odrastemo.Da uvijek ostanemo to malo znatiželjno dijete koje s čuđenjem promatra svijet oko sebe.Nevjerojatno je koliko ono može toliko dijelovati na nas.Svaki put kada vidite ono malo dijete kako trčkara i smije se odmah poželite da ste i vi ono.Bez briga,bez znanja,samo veselo i nevino.Dok ste dijete ljudi vas oko sebe počinju učiti pravilima i pristojnom ponašanju.Kada odrastemo ovaj svijet nam izbriše tu nevinost i bistrinu u očima koju smo imali kao dijete.Bilo bi prekrasno kada bi svi na svijetu bili djeca zauvijek.Zamislite samo.Bez rata,bez svađa,krađa,ucjena bez svega onoga zla na svijetu.Nažalost,svijet ne bi mogao funkcijonirati na taj način.Jer ljudska priroda uvijek ima potrebu da nešto novo otkrije i razvija se,tako da čak iako ostanemo mala djeca više ne bi bili isti.Kažu da je rođenje dijeteta najveće čudo na svijetu i u pravu su.Nema ništa lijepšega od držanja maloga dijeteta koje se samo smije i znatiželjno promatra sve oko sebe.
Tu nevinost djetinjstva nikada ne bi smijeli izgubiti.Trebali bismo se stalno smijati.Biti zauvijek dijete.To je najveća vrlina odraslih ljudi.Ne kažem da bi odrastao čovjek trebao cijelo vrijeme trčkarati okolo i smijati se.Kažem da odrasli ljudi nikada ne bi smijeli izgubiti tu čistinu i neiskvarenost maloga dijeteta.Malo dijete ima najveću moć na svijet,moć koja zbližava ljude i nasmijava ih.Moć koja ih podsjeća da nikada ne prestanu biti djeca.Da nikada ne izgube tu neiskvarenost i čistinu.Da nikada ne izgube želju za voljeti,da nikada ne mrze.Jer mala djeca samo znaju voljeti sve dok ne odrastu.Zadržimo to dijete u sebi i naučimo ponovo voljeti sve oko sebe.Mržnja drugih nas ne vodi nikamo.Samo se sjetite toga kada ponovo na cesti ugledate to malo prekrasno biće.
| < | travanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ja pa kao i svi drugi.Nikakva posebna filozofija.Naslov govori sve...
O meni
Ime,prezime,godine,mjesto stanovanja sve su to objektivne stvari,a ovdje se više od svega izbjegavaju baš one.Ovaj je blog plod mojih misli.Ne volim sve što vole mlade,a obožavam sve što ne vole.Zanimaju me ponajviše psihologija,književnost i teologija,što je vrlo neobično za moje godine.No ipak kao i mladi obožavam glazbu.Ona je još jedna stvar koja je temelj moga života.O sebi ne mogu reći previše,možda jedino to da previše razmišljam.Za mene ćete čuti da sam čudna,nekima umišljena,nekima dobra.Ljudi vole govoriti da se pravim pametna,bar moji vršnjaci,ali ne i stariji,pa baš zato i postoji ovaj blog da negdje i mogu iznijeti svoje stavove,negdje gdje će me poslušati i stariji.Ja se smatram kompliciranom osobom,možda nisam pametna,ali obožavam diskutirati o raznim stvarima i pričati s ljudima o njihovim i svojim problemima.Pisanje,čitanje,crtanje su stvari koje čini moj svakodnevni dan.Više o meni u postovima...